Oblačno

10°C

Kaštel Sućurac

Oblačno

Vlažnost zraka: 79%

Brzina vjetra: 6.44 km/h

Povijest društva

Ovo Društvo doista se može s ponosom osvrnuti na svoju prošlost i postignute uspjehe uz vjeru u daljnji uspješan rad i još veći napredak planinarstva u ovim krajevima.

U 1949. godini, kada je Društvo osnovano, planinarska društva izvan većih gradova bila su rijetkost. Osnivanje planinarskog društva u Kaštel Sućurcu u to vrijeme bilo je planinarski pothvat vrijedan divljenja. To je bilo prvo planinarsko društvo u manjem mjestu.

Da bi se pravilno ocijenila vrijednost Društva, društvenih aktivista i samih osnivača, potrebito je vratiti se u ono vrijeme i tadašnje društvene prilike.

Prije 60 godina mnogi danas stariji, a nažalost i mnogi preminuli, bili su tada djeca, a u to doba stariji su imali druge brige i brojne obveze, znatno drukčije od današnjih.

Zanimljivo je spomenuti da je mjesto Sućurac 1949. godine imalo manje od 3000 stanovnika dok ih danas broji preko 7500. Posljedice Drugoga svjetskoga rata bile se svugdje vidljive. Gazilo se po ruševinama od posljedica bombardiranja. Osjećala se oskudica u svemu i svačemu. Osnovni prehrambeni proizvodi, kao i tekstil, bili su racionalizirani i dobivali su se na tzv. točkice. Tvornica Jugovinil bila je u fazi izgradnje, a tvornica cementa uhodavala se za poslijeratnu proizvodnju. Gotovo svi mještani, kako zaposleni tako i nezaposleni, bavili su se zemljoradnjom. U mjestu još nije bilo kina, radio aparati su bili rijetkost, dok se o televiziji pa i automobilima saznavalo iz tiska. Dragovoljnost rada i radnih obveza bili su svakodnevnica.

U takvim prilikama je 1949. godine osnovano Planinarsko društvo Kozjak. Od tog vremena započinje organizirana planinarska djelatnost u mjestu u kojemu nikada prije nije postojalo takvo društvo.

Sagledavajući prilike u tom vremenu možemo se zapitati što je tada navelo mlade ljude koji su bili u svakodnevnom dodiru s prirodom, kada zrak i okoliš još uvijek nije bio zagađen, kada je more Kaštelanskog zaljeva bilo čisto, da osnivaju planinarsko društvo koje je, između ostalih ciljeva, imalo i cilj organizacije izleta u prirodu?

Listajući požutjele bilješke iz sačuvane pismohrane, uočavamo da se poglavito htjelo organizirano nastupati prigodom pošumljavanja, održavanja i popravljanja poljskih i planinarskih putova, a zatim u okviru tadašnje organizacije Narodne fronte i planinarski djelovati.

Činjenica je da je u to vrijeme Narodna vlast posebnu brigu posvećivala pošumljavanju goleti i devastiranih površina. Stariji se i danas sjećaju udarničkih radova na pošumljavanju sadnjom brnistre (žuke), a trebala je biti sirovina za tekstil.

Osim toga, Planinarsko društvo Mosor iz Splita je u jesen i u proljeće organiziralo šumske dane u kojima bi se pošumljavalo ili bi se pak uništavao borov prelac. Pojedinci iz Kaštel Sućurca, srednjoškolci i zaposlenici u Splitu, priključili bi se tim akcijama. U učestalim razgovorima tijekom rada došlo se na ideju kako bi se u Sućurcu mogla osnovati sekcija Planinarskog društva Mosor iz Splita. U začetku ideje nije se niti pomišljalo na osnivanje samostalnog planinarskog društva u Sućurcu iz razloga što se nije znalo koliko je interes za planinarstvo, a pravila Hrvatskog planinarskog saveza predviđala su za osnivanje društva najmanje 50 članova.

Na osnivanje Društva utjecalo je i propagiranje planinarstva poslije Drugoga kongresa fiskulturnog saveza Jugoslavije.

Utvrdivši postojanje velikog interesa, naročito kod mladeži, uz svesrdnu pomoć čelništva Planinarskog društva Mosor iz Splita, odlučeno je da se pristupi pripremama za osnivanje planinarskog društva u Kaštel Sućurcu. S nakanom je upoznata tadašnja Mjesna organizacija Narodne fronte kod koje se naišlo na potpuno razumijevanje. Potom je osnovan Inicijativni odbor od 10 članova, u koji su ušli: predsjednik Bruno Bakotić, tajnik Pero Alfirević, te članovi: Miroslav Sokol, Nikola Jerkunica, Anton Kovač, Boris Kovač, Ivo Sokol, Miroslav Alfirević, Roko Jerkunica i Tonći Kovač.

Pripreme za Osnivačku sjednicu Skupštine vrlo brzo su provedene. Izrađen je prijedlog pravila po uzoru na Planinarsko društvo Mosor iz Splita. Znakovito je za povijest da je Osnivačka sjednica Skupštine održana prve nedjelje u mjesecu travnju 1949. godine u prostorijama Nogometnog kluba Jadran. Osnivačkoj sjednici Skupštine nazočni su bili, pored ostalih, predstavnik Mjesne organizacije Narodne fronte, predstavnik Komisije za fiskulturu Narodnog odbora općine Split i predstavnici Planinarskog društva Mosor. Izabrana je i uprava Društva koju su sačinjavali: predsjednik Bruno Bakotić, dopredsjednik Miroslav Sokol, tajnik Pero Alfirević i blagajnik Roko Jerkunica. Navedena četvorka ušla je u povijest, kako Planinarskog društva Kozjak tako i Hrvatskog planinarstva uopće.

Dana 29. travnja 1949. godine od nadležnih državnih organa dobivena je obavijest o registraciji Društva te je Planinarsko društvo Kozjak iz Kaštel Sućurca moglo započeti s redovnim djelovanjem.

Dva dana poslije, na prvosvibanjskoj fiskulturnoj paradi u Splitu, nastupila je i grupa od pet članova društva. Bio je to prvi povijesni javni nastup Planinarskog društva Kozjak iz Kaštel Sućurca.

Početak rada Društva, što je i razumljivo, bio je prožet s teškoćama. Bez planinarske tradicije, bez iskustva u takvome radu, te bez najnužnijih financijskih sredstava i prostorija, nastojalo se ipak ići dalje. Sve poteškoće su savladavane zahvaljujući nesebičnom entuzijazmu članova prve Uprave Društva kao i prvih aktivista koji su, od prvog dana bili orijentirani na vlastite snage koristeći moto da rad pokreće ljude i usmjerava ka napretku.

U onom vremenu i prilikama nitko nije mogao naslutiti razvitak Društva, kao i razmjere do kojih se Društvo do danas razvilo.

Skromnost predviđanja dolazi naročito do izražaja i u tadašnjim pravilima rada Društva, a u njima se među zadatcima djelovanja navodi: potpomaganje izgradnje, popravljanje i izgradnja planinarskih kuća i skloništa, te osposobljavanje istih, u suradnji sa ostalim društvima.

Nitko tada nije mogao predvidjeti, pa čak ni zamisliti, izgradnju planinarskog doma, a naročito ne ovakog kakvog danas Društvo ima.

Prvi masovniji izlet organiziran je na planinu Kozjak druge nedjelje u svibnju mjesecu 1949. godine u zajednici s planinarima splitskog Mosora. To je bio izlet upoznavanja i razmjene planinarskih iskustava.

Dan planinara Jugoslavije 25. rujna 1949. godine obilježen je izletom, također na Kozjak. Bilo je 78 učesnika, članova Društva i polaznika Omladinske škole koja je tada djelovala u Kaštel Sućurcu.

U jesen 1949. godine planinari Kozjaka organiziraju prve akcije pošumljavanja.

Problem društvenih prostorija za rad Društva rješava se uz pomoć Mjesne organizacije Narodne fronte zajedničkim korištenjem njihovih prostorija.

Tijekom 1949. godine Planinarsko društvo Kozjak je i organizacijski ustrojeno. Registrirano je kod Hrvatskog planinarskog saveza i od njega dobiva pomoć u rekvizitima. Prvu novčanu pomoć Društvo je primilo od Mjesne organizacije Narodne fronte.

Šestog studenog 1949. godine održana je prva redovna godišnja sjednica Skupštine Društva u prostorijama čitaonice Narodne fronte. Skupštini su, uz 63 člana PD Kozjak, prisustovali: predsjednik Narodnog odbora Kaštel Sućurac Marin Jerčić, predsjednik Mjesne organizacije Narodne fronte Pjero Kovač, te predstavnici splitskog Mosora. Pozitivno je ocijenjen rad Društva u godini osnutka te je, od strane predstavnika mjesnih vlasti, obećana pomoć u daljnjoj aktivnosti Društva. Na ovoj sjednici Skupštine za predsjednika je izabran Miroslav Sokol, a tajnik je postao Bruno Bakotić.

Tijekom 1950. godine aktivnost Društva dolazi do punog izražaja. Ono postaje važan društveni i kulturni čimbenik u Kaštel Sućurcu, a i šire. Ubrzo se osnivaju sekcije i vrši podjela rada po sekcijama.

U predizbornom takmičenju povodom izbora za Saveznu narodnu skupštinu, u proljeće, 1950. godine, Društvo je proglašeno pobjednikom natjecanja među društvima Planinarskog saveza Hrvatske.

Na sjednici Općinske konferencije Narodne fronte Split, govoreći kao delegat 29. osnovne organizacije Narodne fronte Kaštel Sućurca, tajnik Društva Bruno Bakotić istaknuo je rad i ciljeve planinarstva što je sa velikim odobravanjem prihvaćeno.

U jesen 1950. godine Društvo osniva folklornu sekciju. Upriličuju se javni nastupi što je izazvalo veliki interes i oduševljenje.

Također se tijekom 1950. godine, organiziraju brojni izleti i logorovanja, koja su pobuđivala veliki interes. Na sedmodnevnom logorovanju na Plitvičkim jezerima boravi 8 članova Društva. Posebno je važno istaknuti tada izlet na Mosor, Učku i Modru špilju na Biševu.

Razvijajući društveni život i aktivan rad članova Društva, zahtijevali su kvalitetnije rješenje društvenih prostorija. Zahvaljujući razumijevanju čelništva u ondašnjem Narodnom odboru Split, Društvu su dodijeljene prostorije koje su do tada koristila građevinska poduzeća koja su sudjelovala u izgradnji tvornice Jugovinil. U najvećoj prostoriji uređena je čitaonica i u njoj su redovno održavani sastanci članstva. Također su održavana brojna planinarska predavanja, kao i društvene zabave.

Zahvaljujući afirmaciji društvenog rada, članovi Društva, a posebno članovi Uprave, uživaju izuzetan ugled u svojim radnim sredinama. Društveni i osobni ugled članova pridonijeli su dobivanju pomoći i pribavljanju materijala, poglavito za dragovoljne radne akcije koje je organiziralo i izvodilo Društvo. Prve bjeloliske, murve i tamarise u mjestu zasadili su članovi Društva. Oni su redovito pošumljavali i padine Kozjaka, što im je nekako i prešlo u naviku, tako da su neke od zelenih površina djelo članova društva.

Također, tijekom 1950. i 1951. godine osnivaju se: foto – sekcija, markaciona sekcija, sekcija za pošumljavanje, izletnička i druge. Tih godina Društvu pristupa veliki broj novih članova. U vojno – pomorskoj bazi u Divuljama osniva se planinarska sekcija Društva.

U tom razdoblju organiziraju se izleti u razne krajeve zemlje. Planine Mosor i Kozjak redovito se posjećuju u većim ili manjim grupama. Rađa se ideja o izgradnji skloništa ili čak planinarske kuće na padinama Kozjaka. Aktivni članovi Društva postaju sve nestrpljiviji kad je u pitanju izgradnja doma. Iznose se razni prijedlozi glede lokacije. Neki su za predio Vrata dok su drugi za Ripine, a treći bi da dom bude negdje ispod samog Kozjaka. Radi tih dvojbi određen je odbor od tri člana i to: Milivoj Bakotin, Grgo Martinac i Ćiril Jerčić. Dobili su zadatak da između predloženih lokacija preporuče izbor terena za gradnju doma. Nakon sagledavanja svih prednosti i nedostataka pojedinih lokacija, odbor je jednoglasno predložio mjesto na kojem se danas nalazi dom, što je i prihvaćeno.

HPD Kozjak
Šetalište Gojača 13 c
Kaštel Sućurac
HR 21212
mail: hpdkozjak@gmail.com


Pronađite nas i na
Korisni linkovi